Pošto je Unesko 2022. godine proglasio tradicionalnu proizvodnju rakije delom svetske nematerijalne kulturne baštine, antropolozi sa Filozofskog fakulteta u Beogradu započeli su naučno istraživanje porodične proizvodnje šljivovice
Terenski rad je fokusiran na okolinu Bajine Bašte, gde se ova tradicija prenosi s kolena na koleno.
Jedan od lokalnih proizvođača je Radisav Bogdanović, koji već tri decenije peče rakiju i šesta je generacija u porodici koja nastavlja ovu tradiciju.
- Sve je krenulo još od mog pretka Save, a ja sam šesta generacija koja nastavlja ovu tradiciju. Naš cilj je bio da od tog porodičnog znanja stvorimo ozbiljan brend. I danas se ceo proces bazira na iskustvima mojih predaka - objašnjava Bogdanović.
Na Bogdanovićevom imanju i dalje se nalaze originalna kačara i stari kazani koji su se nekada koristili za destilaciju, a voćnjaci su zasađeni na istim parcelama kao i pre više od jednog veka.
Profesor Predrag Vujović, osnivač projekta, ističe da je ideja istraživanja da se utvrdi kako su se porodične vrednosti prenosile kroz vreme i kako su opstale do danas.
- U ovom kraju gotovo da nema domaćinstva koje nema svoju rakiju - rekao je on.
Istraživački tim navodi da rakija u Srbiji nije samo piće, već je deo identiteta i kulture.
- Rakija se posmatra kao kulturni artefakt, nešto što je čovek proizveo za sebe, ali što zatim kruži zajednicom kroz razne rituale, običaje i svakodnevni život - objašnjava Nevena Milanović Minić, naučna saradnica Filozofskog fakulteta.
Projekat se oslanja na savremene antropološke pristupe, a rezultati istraživanja i prateći eksponati biće predstavljeni javnosti sledeće godine na izložbi u Etnografskom muzeju.
Ostavi komentar