Uprkos ekonomskim potresima, globalnoj inflaciji i istorijskim promenama na finansijskim tržištima, jedna navika građana Srbije ostala je ista, a to je čuvanje novca za "crne dane“.
Međutim, dok zvanične statistike beleže nezapamćene rekorde na bankarskim računima, dublji pogled u strukturu domaće štednje otkriva paradoks, naši građani emotivno i tradicionalno najviše veruju evru, dok matematička računica već godinama neumoljivo favorizuje domaći dinar.
Drugim rečima, evro je u srcu, a dinar u novčaniku i ono što je veći paradoks to je da građani Srbije i dalje veruju “slamarici” i stranoj valuti.
Gde građani Srbije najviše čuvaju novac?
To je pokazalo i istraživanje M2S Research-a, po kome keš kod kuće i to u stranoj valuti, je najrasprostreniji način štednje. Za ovu opciju opredelilo se 46 posto građana, dok 38 posto čuva svoj novac na tekućem računu, a 35 posto u kućnoj slamarici čuva keš u dinarima, piše Blic.
"Štednja je navika ali nije za svakog održiva isto. Naše istraživanje pokazalo je da 46.7 odsto redovno izdvajaju novac za štednju,39.7 odsto štede samo kada imaju dodatni prihod,13.6% kombinuju redovnu štednju i dodatni prihod. Pri tom 41 odsto štediša izdvaja između 5 odsto i 10 odsto svog prihoda, a sledeća najveća grupa je 23 odsto, koji izdvajaju 11–20 odsto", stoji u istraživanju M2S Research-a.
Dominacija evra: Psihološka zaostavština i emotivno utočište
Prema zvaničnim podacima Narodne banke Srbije, ukupna devizna štednja građana dostigla je impresivnih 16,9 milijardi evra. U toj masi, zajednička evropska valuta drži apsolutni monopol sa udelom od preko 90 procenata a prosečna devizna partija po glavi stanovnika iznosi nešto više od 4.000 evra.
Ova dominacija evra nije samo ekonomska činjenica, već pre svega sociološki fenomen i psihološka zaostavština prošlih decenija. Za prosečnog građanina Srbije, evro, a nekada nemačka marka, predstavlja sinonim za sigurno utočište od inflatornih vetrova.
Kada se javi nesigurnost, refleks je uvek isti, konvertovanje lokalne valute u "čvrstu“ i da se stavi bilo na bankovni račun ili u čuvenu domaću instituciju zvanu "slamarica“. Procenjuje se da van legalnih tokova, po kućnim sefovima i skrovištima, građani i dalje čuvaju stotine miliona, pa čak i milijarde evra u gotovini.
Tiha revolucija dinarske štednje
Sa druge strane, bez velike pompe, domaća valuta već godinama sprovodi pravu malu revoluciju.
Dinarska štednja u Srbiji probila je istorijsku granicu i premašila neverovatnih 244 milijarde dinara. Ako se osvrnemo četrnaest godina unazad, štednja u domaćoj valuti uvećana je više od trinaest puta. Tako bar pokazuju podaci NBS po kojima prosečan iznos dinarske štednje po partiji premašuje 205.000 dinara.
Građani polako, ali primetno, počinju da shvataju da dinar više nije valuta koja "gori“ u džepu, već legitimno sredstvo za očuvanje i uvećanje vrednosti.
"Rezultati najnovije analize isplativosti štednje pokazuju da bi štediša koji je oročio ulog od 100.000 dinara u junu 2012. godine na godinu dana i reoročavao ga u periodu od 13 godina na kraju perioda oročenja (u junu 2026. godine) dobio preko 62.600 dinara (533 evra) više od štediše koji bi u istom periodu na štednju u evrima položio protivvrednost istog iznosa (preračunato po prosečnom kursu dinara prema evru u mesecu oročenja). U prethodnih četrnaest godina i dinarska štednja oročena na godinu dana, koja nije zanavljana, bila je isplativija u gotovo 99% posmatranih godišnjih potperioda (u 155 od ukupno 157) u odnosu na takvu štednju u evrima", navodi NBS.
Koliko više donosi dinar?
"Oročavanjem štednog uloga od 100.000 dinara u junu 2025. godine na godinu dana, štediša koji bi štedeo u dinarima na kraju perioda oročenja dobio bi preko 1.800 dinara više od štediše koji bi u istom periodu oročio protivvrednost 100.000 dinara u evrima. Sve navedeno jasno ukazuje na zaključak da je u prethodnih četrnaest godina bilo isplativije štedeti u dinarima, i u dužem i u kraćem roku. Promovisanje štednje u domaćoj valuti predstavlja značajan deo strategije dinarizacije finansijskog sistema. Stoga će Narodna banka Srbije i u narednom periodu nastaviti da naglašava njenu veću isplativost, uz nastavak praćenja i analiziranja kretanja štednje", navodi NBS operativnim podacima, koji su objavljeni 28. avgusta.
Ono što ovaj finansijski pejzaž čini uzbudljivim jeste jasan sukob između tradicije i čiste matematike. Redovne analize NBS iznova pokazuju isti rezultat, štednja u dinarima je neuporedivo isplativija od štednje u evrima, kako na kratak, tako i na dugi rok.
Matematika ide u korist dinarskoj štednji zahvaljujući višim kamatnim stopama, stabilnom kursu i oslobađanju od poreza na prihod od kamate, na devize plaća se 15%. I pored toga, devizni depoziti i dalje višestruko nadmašuju dinarske, što pokazuje da navike i psihološka sigurnost sporo ustupaju mesto čistoj računici.
Čini se da i u mesecu štednje ,bitka između matematike i emocija na srpskom tržištu novca se nastavlja. Dinar osvaja procente i puni novčanike visokim kamatama, ali evro ostaje neprikosnoveni čuvar naših snova i mirnog sna. Možda je upravo u tom balansu, evro u glavi, a dinar u kalkulaciji, tajna preživljavanja prosečnog srpskog štediše u 21. veku.
Ostavi komentar